top of page

Tri najbolja načina da budeš srećniji/a



1: ________________________________________________


2:________________________________________________


 3:________________________________________________



Problem je u tome što takvi univerzalni načini ne postoje.
Ne postoji jedan recept koji važi za sve, jer svako od nas živi drugačiji život i nosi drugačija iskustva, vrednosti, strahove i želje. Ono što nekome donosi osećaj ispunjenosti, drugome može delovati prazno ili čak opterećujuće. Nekad smo u tim načinima slični, nekad potpuno različiti i upravo je u tome poenta. Svaki način zaslužuje da bude poštovan i razumevajući, naravno dok njime ne ugrožavamo sebe ili druge.

U tom smislu, egzistencijalizam, kao filozofski pravac koji u mnogo čemu deli slična razmišljanja sa psihoterapijskim pravcima, nudi drugačiju perspektivu. On nas uči da poenta života nije u tome da pronađemo unapred utabani put ka sreći. Zapravo, uopšte nije centralno pitanje da li smo uspešni u tome da budemo stalno zadovoljni, srećni ili mirni.

Pa šta je onda rešenje?

Egzistencijalizam nas podseća da smisao života nije unapred dat. Ne čeka nas gotov odgovor niti univerzalna istina koju treba otkriti. Smisao ne pronalazimo, već ga sami stvaramo.

Ta praznina, taj prostor bez unapred zadanog značenja, često se doživljava kao teret. Ipak, upravo u toj praznini leži sloboda. Sloboda da biramo, da menjamo pravac, da grešimo i da iznova osmišljavamo sopstveno postojanje u skladu sa onim što nam je u datom trenutku važno.

To znači i da život ne delimo strogo na dobro i loše. I prijatna i bolna iskustva čine celinu. Frustracije, gubici, dileme i nesigurnosti nisu greške u sistemu, već sastavni deo postojanja. U toj neizbežnoj mešavini iskustava nalazi se ono što nazivamo životom.

Zadovoljstvo iz ove perspektive nije trajno stanje koje se jednom dostigne i zauvek zadrži. Ono je prolazno, promenljivo i duboko lično. Nekad dolazi tiho, nekad kasni, a nekad se pojavi tamo gde ga najmanje očekujemo.

Na kraju, možda je najvažnije pitanje sledeće. Kada se osvrnemo unazad na svoj život, da li možemo reći da smo ga živeli u skladu sa sobom? Da smo se barem trudili da ga oblikujemo po sopstvenoj meri, čak i onda kada drugima to nije delovalo ispravno, dovoljno ili zadovoljavajuće?
Ako možemo to da kažemo, možda su ta tri najbolja načina da budemo zadovoljniji već tu. Samo ne staju u listu.

 
 
 

Comments


bottom of page